(Imotski, 18. rujna 1930. – Rim, 7. prosinca 2000.)
Prošlo je više od četvrt stoljeća kako nas je napustio Vlado Gotovac, veliki hrvatski intelektualac, pjesnik, predsjednik Liberalne stranke i žrtva komunističkog progona. Vlado je bio živi dokaz da se može voljeti Hrvatsku, a ne biti nacionalist; biti Europljanin, a time nište manje biti Hrvat; da se može biti vjernik i sekularist, da te komunisti mogu držati godinama nevinog u zatvoru, a da ne tražiš osvetu; da je žuta boja života, sunca, a crna i crvena krvi i patnje.
Vlado je bio možda i najbolji govornik u Hrvata, a danas ga se prešućuje, mladi ne znaju ni za njegovu žrtvu, ni za njegovu hrabrost, ni za njegovu plemenitost, ni za njegovo djelo. Namjerno ga se skriva, potiskuju se sjećanja na njega, uzdižu se oni koji su ga držali nevinoga u zatvoru i oni za koje nije bio dovoljno Hrvat. A bio je jedan od najvećih.
Kao i svatko od nas imao je on i mana, a najveća mu je možda bila ta pjesnička naivnost u uvjerenju da lijepa, poštena i razumna riječ može doprijeti do srca i uma svakog čovjeka i promijeniti ga na bolje.
Siguran sam da je danas živ, bio ponosan na promjene koje donosimo u Rijeci, Samoboru i drugdje, na sve nas koji smo uspjeli pokazati da su promjene na bolje moguće. I znamo da se mnogima zarobljenim u prošlosti i mreži osobnih interesa to ne sviđa, ali primjer Vlade Gotovca je inspiracija za sve nas, da nikada ne treba odustati, nikada ne pristati na nepravdu, nikada prestati boriti se za bolju Hrvatsku i bolje društvo, za slobodu rada, djelovanja, poduzetništva i govora.
“Jedini smisao mog rada je u nastojanju da se osigura prava, ljudska, pravedna i slobodna zajednica – za sve i svugdje; zajednica koja raznolikost ne samo podnosi, nego joj se i raduje upravo onako, kako se graditelji katedrale u Chartresu raduju, kad iz raznobojnih stakala slažu svoje vjerničke rozete. Tako radostan i tako raznolik svijet – to je moj san! Ako zbog njega moram biti suđen, ja na to pristajem jer bez tog sna ni ja, ni moje djelo nemamo nikakvog smisla.”
– Vlado Gotovac na suđenju u Zagrebu, 1981.
Napomena uredništva: ova rubrika namijenjena je objavi autorskih tekstova članova ili simpatizera koji pridonose javnoj raspravi. Izneseni stavovi predstavljaju osobna mišljenja autora te ne moraju u svim pojedinostima odražavati službene stavove stranke Fokus, iako su objavljeni u skladu s temeljnim vrijednostima ekonomskih sloboda, otvorenog dijaloga i argumentirane rasprave.