Današnje „sidrene cijene“ samo su dio duge tradicije u kojoj Vlada postupno iscrpljuje one koji rade, poduzetnike i porezne obveznike koji pune proračun. U nastavku donosimo kratku retrospektivu načina na koji su se posljednjih 15 godina gomilali troškovi, administrativni teret i rizici za porezne obveznike.
U tom slijedu XML cjenici i sidrene cijene zapravo uopće ne čude. Ono što više čudi jest koliko smo dugo šutke sve to prihvaćali.
2012. nakon što podizanje PDV-a iz 2009. na 23% nije bilo dovoljno, Vlada podiže PDV na 25% (tada drugi najviši u EU)
2013. “Vlasnici kafića ne plaćaju poreze i zapošljavaju na crno” – prihodi u proračunu nedovoljni, pa valja stisnuti naplatu i proglasiti sve ugostitelje prevarantima. Sa Fiskalizacijom 1.0 država u realnom vremenu dobiva svaki račun, kontrolira se radno vrijeme i radni prostori, nulta tolerancija i na najmanje razlike u blagajni. I dan danas razina kontrole neusporediva s drugim zemljama EU. Samo Ruanda u to vrijeme ima sličan sustav.
2021. “Obrtnici izbjegavaju poreze” – nakon pauze zbog najduže recesije u EU (2009-2016), hrvatska Vlada kreće u novi obračun s poreznim obveznicima: suzbija se uspješni model paušalnih obrta hajkom na tzv. “prikriveno zapošljavanje”. Mnoge maltretiraju kaznama, koje nakon puno muke uspješno osporavaju na sudu.
2022. “Trgovci profitiraju od inflacije” – zbog inflacijskog vala, Vlada krivnju svaljuje na trgovce, pa uvodi mjeru iz reperotara propalih socijalističkih zemalja: zamrzavanje cijena prehrambenih proizvoda. Kao posljedica, cijeli niz administrativnih troškova prevaljuje se na cijene proizvoda. Inflacija nesmetano raste zbog velike državne potrošnje koja ne steže remen.
Vlada također iste godine pod izlikom inflacije uvodi još jedan alat iz prošlosti: propisuje što je to “ekstraprofit” i dodatno ga oporezuje.
2023. “Trgovci iskorištavaju radnike” – uvodi se ograničavanje rada nedeljom pod izlikom vjerskih razloga, a zapravo još jedan vid kažnjavanja “pohlepnih” trgovaca.
2024. “Ugostitelji izbjegavaju porez, opet” – uvodi se oporezivanje napojnica u ugostiteljstvu kroz sustav fiskalizacije. Nove administrativne obaveze, komplicirani izračun i obračuni, vođenje neoporezivih pragova po zaposleniku, značajno povećani računovodstveni troškovi i obim posla pri obračunu plaća.
2025. “Trgovci nastavljaju koristiti inflaciju da si napune džepove” – u trgovačkim centrima uvodi se obaveza objave strojno obradivih cjenika i širi se popis proizvoda s kontroliranom cijenom. Novi trošak za trgovce, veće cijene za potrošače. Kako inflacija ne jenjava, radi skretanja teme s pravih uzroka inflacije, perfidno se uvodi pojam “inflacija pohlepe” i zabavlja javnost “bojkotom trgovina”.
2026. “Nisu samo trgovci problem. Ostali subjekti van trgovine izbjegavaju račune i PDV” – za sve ostale van maloprodaje odnosno praktički sve gospodarske subjekte u zemlji uvodi se Fiskalizacija 2.0. Uvedena naglo i mimo EU preporuka o faznom uvođenju, donosi neviđeni uvid u poslovanje svih subjekata na razini svake stavke računa, uz dodatne obaveze kao što je označavanje KPD šiframa svake stavke. Niti jedna zemlja EU nema tako zbrzan i rigidan model fiskalizacije. Poduzetnici troše milione eura na implementaciju, ali prema anketama ne vide značajne koristi od te “digitalizacije”.
2026. “Trgovci su i dalje pohlepni” – strojno obradivi cjenici šire se na sve trgovce, a uvodi se i komplicirano i u svijetu neviđeno označavanje cijena tzv. “sidrenom” cijenom propisanom na određeni dan. Novi trošak za trgovce, veće cijene za potrošače odnosno inflacija.
2026. “Iznajmljivači trpaju lovu na crno i kupuju stanove po Zagrebu” -hajka na još jednu skupinu poreznih obveznika: ovaj puta iznajmljivači. Najavljuje se drastično dizanje paušalnog poreza po krevetu.
2026. “Broj obrta nastavlja snažno rasti, to je neopravilnost koja upućuje na evaziju” – kako nije uspio napad zbog “prikrivenog zapošljavanja”, Vlada vidi rast paušalnih obrta kao prevaru, te odlučuje kazniti sve sa najavom povećanja paušalnog poreza za sve u tom režimu rada.
Jedini administrativno jednostav oblik samozapošljavanja pokazao je zapravo put kojiim bi svaka Vlada trebala ići ako želi vidjeti prosperitet građana: administrativna jednostavnost, sloboda rada i zapošljavanja, te niska porezna presija. Naša Vlada i briokrati su u tome vidjeli problem koji valja suzbiti.
U istom paketu najavljenih promjena je i ponovna normalizacija termina “ekstraprofit” i poreza na isti. Tako se prema prijedlogu izmjena širi porezni obuhvat ekstraprofitera, termin koji su zadnji puta izučavali funkcioneri u političkoj školi u Kumrovcu za vrijeme propale bivše države.
Vidimo dakle kroz vrijeme eskalirajuću dinamiku koja rezultira sve većim ciklusima državnog intervencionizma i gušenja gospodarske aktivnosti. Vrijeme je da Hrvatska stane tome na kraj i vrati razum.