Kako su socijalistički DP i HDZ vratili državno upravljanje gospodarstvom

Fokus poziva da HDZ predvođen DP-om prestane provoditi socijalističke politike

Od kontrole cijena i praćenja svake stavke na računu do državnog biranja pobjednika u industriji – Domovinski pokret je HDZ-u smjestio izrazito socijalistički ekonomski recept upravljanja ekonomijom.


Domovinski pokret ušao je u Vladu s pričom o zaštiti hrvatskog čovjeka, domaće proizvodnje i malog poduzetnika. Nekoliko godina kasnije, rezultat je sve veća uloga države u određivanju cijena, praćenju poslovanja poduzetnika, oporezivanju malih iznajmljivača i usmjeravanju milijardi eura prema odabranim industrijama.

Kontrola maloprodaje kroz tzv. “sidrene cijene”

Ministarstvo gospodarstva (pod kontrolom DP-a) uvelo je obvezu isticanja povijesne “sidrene cijene”, a sada se ta obveza širi na sve proizvode i usluge. Trgovci će uz to morati svakodnevno objavljivati digitalne cjenike pogodne za automatsku obradu. Sama Vlada ove odluke izrijekom naziva mjerama “izravne kontrole cijena”. Upravo je “sidrenje” cijena i administrativno popisivanje proizvoda koji se kontroliraju bilo popularno u Jugoslaviji tokom hiperinflacije, pa cijela ideja zvuči kao da je preuzeta iz nekadašnjeg propalog repertora ekonomskih ideja.

Fiskalizacija 2.0. – državna kontrola umjesto koristi za gospodarstvo

Nadogradnja sustava fiskalizacije uvedena 2026. donijela je izravni uvid države u sve podatke o ulaznim i izlaznim računima na razini svake stavke računa (uključujući dakle i marže) i za svakog gospodarskog subjekta. Upravo je ministar Šušnjar iz DP-a najavljivao da će ovaj novi sustav digitalnih računa značajno rasteretiti poduzetnike administrativnih obveza, no međutim novi sustav je donio samo velike troškove prilagodbe poduzetnicima, pri čemu i dan danas mnogi ne vide koristi u svojem poslovanju.

Umjesto da država prvenstveno postavi pravila i kontrolira poštivanje zakona, ona sve više gradi infrastrukturu kojom može kontinuirano promatrati što poduzetnici prodaju, kome, kada i po kojoj cijeni. Zvuči kao mokri san svakog centralnog planera u komunizmu.

Industrijska politika – funkcionersko biranje pobjednika

Vlada (opet, preko DP-ovog Ministarstva gospodarstva) je 14. rujna usvojila Nacionalni plan razvoja industrije do 2034. godine, čiji procijenjeni trošak provedbe iznosi gotovo 3 milijarde eura. Ministarstvo pritom otvoreno govori o usmjeravanju ulaganja, industrijskoj transformaciji i razvoju pojedinih industrija.

Prema tom planu, država procjenjuje koje su industrije strateške, raspisuje programe potpora, postavlja kriterije i kroz povjerenstva odlučuje tko će dobiti novac.

Kada država dijeli milijarde, više ne pobjeđuje nužno najbolji proizvod, najbolja tehnologija ili najbolja poslovna ideja. Pobjeđuje onaj tko najbolje razumije natječaj, kriterije i državnu administraciju. To je funkcionersko biranje pobjednika kroz “društveno usmjeravanje gospodarstva” – opet iz repertoara propalih socijalističkih ekonomija.

Dizanje poreza paušalistima i malim iznajmljivačima

Malo je poznato da upravo u DP-ovom predizbornom programu se izrijekom predlažu izmjene u paušalnom oporezivanju, kroz među ostalim povećanje “poreza za iznajmljivače u turizmu”.

Dakle, kada je Vlada najavila povećavati porezno i regulatorno opterećenje malih iznajmljivača i paušalnih obrtnika, to nije došlo iz političkog vakuuma. Ideja da država treba porezima i regulacijom mijenjati strukturu turističkog tržišta već je bila sastavni dio programa DP-a.


Najveća je ironija da HDZ, stranka koja se deklarira kao desni centar i zagovara tržišno gospodarstvo, upravo uz “desni” DP radi najveći zaokret ulijevo: prema sve većem državnom intervencionizmu i socijalističkim politikama. Samo u Hrvatskoj.