Bilten kolovoz 2026.
Gost komentator: Vanja Zlatović
Napomena uredništva: ova rubrika namijenjena je objavi autorskih tekstova članova ili simpatizera koji pridonose javnoj raspravi. Izneseni stavovi predstavljaju osobna mišljenja autora te ne moraju u svim pojedinostima odražavati službene stavove stranke Fokus, iako su objavljeni u skladu s temeljnim vrijednostima ekonomskih sloboda, otvorenog dijaloga i argumentirane rasprave.
Otpadna mafija savršen je politički objekt napada. Možeš optužiti Vladu, možeš govoriti o korupciji, institucijama koje ne rade, vezama, pogodovanju, inspekcijama koje nisu vidjele ono što svi drugi vide. A pritom se, što je politički vrlo ugodno, u pravilu ne moraš izravno zamjeriti pravoj mafiji. Napadaš sustav koji je „omogućio“, „propustio“, „zatvorio oči“ i „nije reagirao“. To je bušotina političkih bodova, što god, kad i kako je zakopao ili odložio je tvoj argument, to te ništa ne košta, čak i ako laboratorij potvrdi nešto, ti ćeš se samo nasmijati jer je laboratorij režimski. Ne postoji lijek za ovo, Grmoja prepričava kako ga vrlo bogati ljudi, zadivljeni hrabrošću njega i njegovih, žele čuvati od opasne mafije, ali on neće, uz njega je narod i Bog osobno, to je priča i nastup za cicibane, u trećem razredu osnovne škole bi se već svatko samo nasmijao toj hipernaivnoj samohvali.
Problem nastaje kada svi namirišu i okruže istu bušotinu. Oporbena sinergija povećava bijes na vlast, ali istodobno smanjuje kontrast među oporbenim strankama. Te stranke tobožnje i uistinu otužne ljevice, ali i ove naše prekarijske zavjereničke desnice koja se održava na sumnjama na izdaju i prodanost svih nacionalnih kapaciteta i moralnih vrednota, one nemaju nikakav program ili sadržaj, one žive na svom političkom folkloru, a ne mogu… preko leđa otpadne mafije sve osvojiti vlast.
Ljevica mora uskoro svojim biračima objasniti zašto stoji uz aktere koje godinama opisuje kao nacionalističke, konzervativne ili populističke, dok desnica mora objasniti zašto dijeli pozornicu sa strankama koje prikazuje kao ideološki produžetak urbanog liberalizma, aktivizma i kulturne ljevice.
Inauguracija hrvatskog predsjednika je, doduše, u svom popisu uzvanika pomirila staru partizanku koja masakr u širokobriješkom samostanu opisuje riječima „imali smo posla s popima“ i Ljubu Ćesića, tvrdog domoljuba i inžinjerca koji na samoj inauguraciji uzvikuje u svojoj servilnosti kako je Milanović pravi… HDZ, nasljednik, kaže, i doktora Tuđmana, Vjeru on ne spominje i masakr u Širokom, on je predsjedniku njegove favorite i vrijednosti halalio. Jer na jedan način su lovci na bačve s otpadom „All the President’s Men“, trećerepublikaški eskadron osedlanih za spas Hrvata od mafijaške vlade koja s mafijom zakapa otpad. I ne samo da to čine u simplificiranom agitacijskom imaginariju, nego i ako Sandra i desnica što namirišu, onda još i pale i podmeću požare, ovo sve je iz instrumentarija našeg političkog svijeta i lijevo i desno od desnog centra. A nekako će se stisnuti, mora se.
Zato je politički profit od ove teme i bogat naličjem i opasnostima. Prva je da nema nikog tko boravi u aktivnoj političkoj utakmici i obnašao je neku vlast, bar lokalnu, a tko nije bar propustio zaustaviti ili čak vidjeti neke ekološke nepodopštine. Druga je da statistički među „spasiteljima Like i drugih krajeva“ nema mjesta za desnicu osim u nekoj rezervnoj ulozi, ma koliko Most hrabro i maštovito razotkrivao razne senzacionalne propuste i svinjarije. A povijesno iskustvo je takvo da „crveni“, kad se popnu, one koji nisu na njihovoj strani ne honoriraju za pomoć koju su im pružili, nego vode u kestene.
Tako da desnica, od svega, ne može profitirati. Može malo nositi vodu i nakon toga roniti suze, bude li dio neke platforme…. može i čistiti grašak poput Pepeljuge.