FOKUSOVA MIROVINSKA REFORMA

Stranka Fokus predlaže nastavak mirovinske reforme započete 2002. godine uz dodatna unaprjeđenja sustava u smjeru veće održivosti i stabilnost te podizanja razine mirovina budućih umirovljenika.

Da bi se to postiglo, potrebno je učiniti sljedeće ključne poteze:

• Kreirati Fond za stabilizaciju mirovinskog sustava (FSM) po uzoru na Švedski model koji će kompenzirati manje prihoda od doprinosa za I. stup mirovinskog osiguranja
• Povećati izdvajanja za doprinos za II. stup mirovinskog osiguranja (vlastita mirovinska štednja) s 5% na 7% čime bi izdvajanje za vlastitu mirovinu poraslo za 40%!
• Smanjiti izdvajanje za doprinos za I. stup mirovinskog osiguranja (međugeneracijska solidarnost) s 15% na 13%
• Omogućiti veći izbor građanima u upravljanju štednjom te u načinima isplate mirovine.

Trenutno stanje mirovinskog sustava

Mirovinski sustav Republike Hrvatske se suočava s čitavim nizom problema od čega su glavni:

• demografsko starenje stanovništva
• nizak udio zaposlenih u radno sposobnom stanovništvu
• velik broj ljudi koji ne odradi puni radni staž
• nestabilnost sustava u vrijeme recesije
• nizak odnos prosječne imovine u odnosu na prosječnu plaću s negativnim trendom.

Demografsko starenje stanovništva se najbolje vidi kroz promjene demografske piramide. Ovdje uspoređujemo starosnu strukturu stanovništva u godinama 1991., 2021. i procjenu za 2051. godinu.

Posljedica ovakve demografske strukture, ranog umirovljenja mnogih građana i niskog udjela zaposlenih u radno sposobnom stanovništvu je da je u Hrvatskoj omjer zaposlenih i 1:1.36 S obzirom da smo sada vjerojatno na vrhuncu ciklusa rasta BDP-a, za očekivati je da se taj omjer neće popravljati, a u slučaju recesije će se pogoršati. Kako vidimo iz grafova iznad, u periodu do 2030. godine iznadprosječno mnogo ljudi ulazi u mirovinu, dok na tržište rada dolazi sve manje nove radne snage zbog čega će taj omjer nastaviti padati. To će za posljedicu imati sve neodrživiji I. stup mirovinskog osiguranja jer sve manji broj ljudi uplaćuje za mirovine sve većeg broja umirovljenika. Već sada se oko 40% iznosa potrebnog za mirovine iz I. stupa uplaćuje iz proračuna i drugih izvora financiranja (dok u recesijskim godinama taj udio raste i do blizu 60%), a za očekivati je da će taj udio samo nastaviti rasti.

Upravo iz tog razloga u periodima recesije, kada dolazi do pada prihoda mirovinskog sustava zbog manjih plaća i manjeg broja zaposlenih, znatno rastu izdaci za mirovinski sustav iz proračuna kako bi se nadoknadila ta rupa. Međutim, ako je ta rupa prevelika, a u recesiji padaju i prihodi državnog proračuna, moguće je da se jave problemi s likvidnosti i da dođe do povremenih prekida (kašnjenja) u isplati mirovina.

Iz svega navedenog proizlazi da je mirovinski sustav nestabilan u vrijeme recesije, a da će prosječna mirovina sve više zaostajati u odnosu na prosječnu plaću iako je već sada mizernih 36,44% uz višegodišnji tren opadanja odnosa iznosa prosječne mirovine prema prosječnoj plaći.

Jedini način da se to promijeni u budućnosti je jačanje vlastite mirovinske štednje (veće izdvajanje za II. stup) te kreiranje stabilizacijskog mehanizma mirovinskog sustava.

Fond za stabilizaciju mirovinskog sustava (FSM)

Za nastavak provođenja mirovinske reforme potrebno je osnovati Fond za stabilizaciju mirovinskog sustava (FSM) koji bi se punio 2-3 godine prije početka provođenja reforme. Izvori punjenja FSM-a bi bili sljedeći:

• udio dobiti od deviznih rezervi HNB-a koji bi se inače uplaćivao u proračun
• mirovinska štednja umirovljenika iz II. stupa koji se odluče za isplatu mirovina iz I. stupa
• trećina prihoda od poreza na dobit iznad trogodišnjeg prosjeka prihoda od poreza na dobit
• trećina prihoda od PDV-a iznad trogodišnjeg prosjeka prihoda od PDV-a
  • formula za prihode od navedenih poreza

ako je razlika poreza = porez t0 – (porez t-1+porez t-2 + porez t-3)/3 > 0
onda je prihod FSM-a = razlika poreza/3
pri čemu t označava aktualnu godinu, a riječ porez označava prihod od poreza na dobit ili od PDV-a.

Plan je da se FSM puni dok ne dosegne 2%-3% BDP-a za što bi bilo potrebno 2-3 godine zbog čega bi inicijalno bilo postavljeno da promjene stopa doprinosa kreću 2 godine nakon uspostave FSM-a uz mogućnost odgode za godinu dana odlukom resornog ministra ako FSM nije napunjen iznad 2% BDP-a. Tako bi se stvorio fiskalni kapacitet za kompenzaciju manjih uplata od doprinosa za I. stup mirovinskog osiguranja zahvaljujući čemu mirovina ne bi imala negativne učinke na trenutne umirovljenike.

Bitno je naglasiti da bi FSM na ovaj način povlačio samo dio većih prihoda od navedenih poreza u odnosu na ranije razdoblje što govori da bi se FSM iz tih izvora punio u fazama gospodarskog rasta dok bi s druge strane prihod od dobiti od deviznih rezervi HNB-a vjerojatno bio veći u lošijim godinama. Prihod od transfera mirovinske štednje umirovljenika koji se odluče na isplatu mirovine samo iz I. stupa će biti stabilan te još cijeli niz godina sve veći. Procjenjujemo da bi ovako posloženi izvori punjenja godišnje punili FSM u iznosu od 0,7 do 1% BDP-a.

Međutim, od trenutka punog provođenja mirovinske reforme, tj. smanjenja postotnog izdvajanja za I. stup uz povećanje za II. stup, potrebno je naglasiti i da bi FSM djelovao protuciklički jer bi u vremenu gospodarskog rasta povlačio dio poreznih prihoda iz potrošnje, što bi doprinijelo i kontroli inflacije, dok bi u vremenu recesije FSM imao dvostruku stimulativnu ulogu za ekonomiju: prvo – ne bi povlačio prihode od poreza na dobit i PDV-a čime bi ostali slobodni za državnu potrošnju i drugo – pojačano bi otpuštao sredstva u mirovinski sustav za mirovine čime bi smanjio pritisak na državni proračun i povećao potrošnju, što bi olakšalo izlazak iz recesije.

Upravo to „otpuštanje“ novca iz FSM-a u mirovinski sustav u vremenu recesije bi mirovinski sustav učinilo stabilnijim i otpornijim na šokove jer mirovinski sustav ne bi ovisio samo u većim uplatama iz proračuna u trenucima kada se i proračun puni slabije nego u vremenu ekonomskog rasta.

Upravljanje FSM-om bi bilo povjereno HNB-u, tj. otvara se poseban račun kod HNB-a, a asset manageri HNB-a upravljaju imovinom u skladu sa investicijskim smjernicama koje daje investicijski odbor u kojem je i ministar financija. Vlada imenuje i ostale članove investicijskog odbora u skladu s profesionalnim kriterijima upisanim u Zakon o FSM-u. Na taj način bi bilo onemogućeno da FSM-ovim ulaganjima upravljaju ljudi koji za to nisu sposobni, a ipak bi postojao politički nadzor nad upravljanjem imovinom FSM-a.

Dodatno, FSM-ova ulaganja bi morala biti dobro diverzificirana, a poželjno bi bilo i da država izdaje indeksirane obveznice u koje bi FSM mogao ulagati. Na taj način bi ulaganja u FSM bila još sigurnija, a protuciklički karakter FSM-a još izraženiji.

Povećanje izdvajanja za vlastitu štednju za 40% (povećanje izdvajanja za II. stup MIO s 5% na 7%)

S obzirom na vrlo nepovoljnu demografsku strukturu stanovništva gdje je čak i sada na vrhuncu ekonomskog ciklusa vrlo nepovoljan omjer umirovljenika i zaposlenih, ukoliko u budućnosti želimo imati pristojne mirovine, nužnost je u većoj mjeri se oslanjati na vlastitu štednju za mirovinu. Upravo zato predlažemo povećanje izdvajanja za II. stup mirovinskog osiguranja s trenutnih 5% na budućih 7% čime bi se izdvajanje za vlastitu štednju povećalo za 40% u odnosu na trenutne iznose.

To će, logično, rezultirati i porastom za 40% komponente vlastite štednje u fazi isplate mirovine u odnosu na trenutno stanje.

Smanjenje izdvajanja za I. stup mirovinskog osiguranja s 15% na 13%

S obzirom da će se povećati izdvajanje za II. stup mirovinskog osiguranja, za isti broj postotnih poena predlažemo i smanjenje izdvajanja za I. stup mirovinskog osiguranja, dakle smanjenje s 15% na 13%. Stoga, iako bi to značilo smanjenje izdvajanja za I. stup kroz doprinos, treba naglasiti da taj iznos ne bi nedostajao mirovinskom sustavu jer bi bio kompenziran iz Fonda za stabilizaciju mirovinskog sustava (FSM).

Pritom treba imati na umu da doprinos za I. stup mirovinskog osiguranja trenutno može jako oscilirati, ovisno o fazi ekonomskog ciklusa, što u ekstremnijim uvjetima jače recesije koja izazove i slabo punjenje proračuna može dovesti u pitanje i isplate mirovina iz I. stupa. S druge strane, uvođenje FSM-a stabilizira I. stup mirovinskog osiguranja jer djeluje protuciklički. To znači da će ovakvim izmjenama mirovinskog sustava i trenutni umirovljenici imati SIGURNIJE mirovine.

Ukidanje prisilne promjene kategorije mirovinskog fonda

Trenutno svaki mirovinski fondovi koji upravlja mirovinskom štednjom iz II. stupa unutar našeg mirovinskog sustava nudi 3 kategorije fonda: A,B i C, pri čemu bi A kategorija trebala biti najrizičnija (najveći udio dionica u portfelju), a C najsigurnija (najveći udio obveznica u portfelju). Nastavno, postoji i obavezni automatizam koji prisilno prebacuje osiguranike u II. stupu iz A u B kategoriju 10 godina prije dobi za odlazak u mirovinu, a iz B u C 5 godina prije dobi za odlazak u mirovinu. Cilj takvog automatizma je smanjiti izglede velikih oscilacija (mogu biti dobici, ali i gubici) u zadnjim godinama pred odlazak u mirovinu kako bi se zaštitila mirovinska štednja osiguranika. Ipak, u određenim situacijama spomenute kategorije mogu imati i drugačije rezultate, što smo mogli vidjeti i u periodu iza nas kada su obveznice bilježile velike gubitke.

Dakle, većinu vremena mehanizam prelaska iz A u B, pa u C kategoriju funkcionira, ali postoje trenuci i kada to ne vrijedi. Upravo zato treba taj mehanizam ostaviti, ali ga učiniti neobaveznim, tj. ponuditi opt-out opciju korisnicima po kojoj bi netko, ukoliko to želi, mogao reći da odbija da ga se tim automatizmom prebaci u „sigurniju“ kategoriju fonda. Ukoliko se pak osoba ne očituje, taj mehanizam bi se i dalje realizirao.

Na taj način bi građani dobili veću slobodu u odlučivanju o svojoj štednji dok bi sustav opet brinuo za one koji nisu spremni aktivno pratiti i upravljati svojom mirovinskom štednjom.

Uvođenje isplate do 25% vlastite mirovinske štednje prilikom umirovljenja

Prilikom odlaska u mirovinu, pojednostavljeno, trenutno postoje 3 opcije:

• isplata kombinirane mirovine – kombinacija mirovine iz I. stupa i mirovinske štednje iz II. stupa
• isplata mirovine samo iz I. stupa – osiguranik uplaćuje štednju iz II. stupa u proračun, a država na sebe preuzima isplatu njegove mirovine iz I. stupa
• isplata kombinirane mirovine uz jednokratnu isplatu 15% vlastite štednje iz I. stupa – jednako kao i prva točka, samo što se 15% vlastite štednje isplati korisniku odmah, a preostali dio kroz period trajanja mirovine

S obzirom da bi kroz Fokusovu mirovinsku reformu povećali izdvajanje za vlastitu mirovinsku štednju (II. stup) za 40% u odnosu na trenutno stanje, predlažemo i da se poveća mogućnost jednokratne isplate vlastite štednje u trenutku odlaska u mirovinu. Međutim, umjesto trenutnih fiksnih 15%, mi predlažemo mogućnost jednokratne isplate do maksimalnih 25% na način da korisnik mirovine može odabrati bilo koji postotak do i uključujući 25%.

I ova promjena bi građanima omogućila veću slobodu u upravljanju i korištenju vlastite mirovinske štednje.

Uvođenje više modela isplate mirovina

Uz gore navedene modele isplate mirovine, stava smo da bi građani trebali imati i dodatan izbor kada govorimo o indeksaciji mirovina u odnosu na inflaciju i rast plaća. Stoga smatramo da treba ponuditi izbor između sljedeće dvije opcije:

• Mirovine s indeksacijom (trenutni model)
• Viši iznos mirovine, ali bez indeksacije

Na taj način bi građani imali dodatan izbor vezano uz svoju mirovinu. Nekima je bitnije imati stabilnu i podjednaku vrijednost mirovine kroz cijelu mirovinu dok drugi žele veće mirovine na početku dok su još pokretniji i boljeg zdravlja, dok treći imaju neke svoje motive.

Upravo zato, kroz ovaj prijedlog kao i prijedloge fleksibilne i veće jednokratne isplate te slobodnije upravljanje štednjom dajemo veću slobodu građanima da donose one odluke koje su za njih najbolje, a vezane za mirovinsku štednju i mirovine.

Liberalizacija ulaganja MOD-ova

Mirovinska osiguravajuća društva (MOD-ovi) su društva koja upravljaju štednjom umirovljenika nakon odlaska u mirovinu. Svi oni koji odaberu kombinirani način isplate mirovine (kombinacijom isplate mirovine iz I. i II. stupa) svoju vlastitu štednju prenose u odabrani MOD. Trenutno na našem tržištu posluju samo 2 MOD-a (od čega je jedan državni) jer se privatnim poduzećima jednostavno ne isplati baviti tom djelatnošću s obzirom da je rizik veći od potencijalne nagrade. Manjak konkurencije rezultira većim naknadama koje umirovljenicima umanjuju njihovu mirovinu.

Stoga predlažemo liberalizaciju ulaganja MOD-ova kako bi se podigla atraktivnost i drugim poduzećima za ulazak na to tržište, a time bi se smanjile naknade za umirovljenike.

Naime, trenutno je zakonski okvir za ulaganja MOD-ova vrlo strog i reguliran na način da se većina imovine mora ulagati u ono što se smatra najsigurnijim vrijednosnim papirima – obveznice. To zapravo nema puno smisla jer prosječno korištenje mirovine od strane umirovljenika je već sada preko 18 godina te će kroz sljedeće desetljeće izgledno dosegnuti i 20 godina. Dakle, govorimo o periodima isplata od, u prosjeku, 2 desetljeća što znači da se dio imovine može ulagati i u rizičnije instrumente poput dionica. To ne samo da bi donijelo veće prinose nego bi donijelo i diverzifikaciju ulaganja koja bi portfelje zapravo učinila sigurnijima!

Cilj takvih promjena bi bio veći izbor Mirovinskih osiguravajućih društava za umirovljenike i samim time manje naknade.

Emisija indeksiranih obveznica od strane države

Iako nije ključno za funkcioniranje mirovinskog sustava, emisija obveznica indeksiranih prema inflaciji od strane države bi se moglo pokazati kao vrlo korisno. Naime, ulaganjem i u takav instrument Obvezni mirovinski fondovi bi mogli dodatno stabilizirati vrijednost C kategorije fonda, Mirovinska osiguravajuća društva bi mogla bolje očuvati vrijednost štednje u fazi isplate, a Fond za stabilizaciju mirovinskog sustava bi mogao bolje očuvati svoju vrijednost. Naravno, nitko od navedeni ne smije ulagati samo u to, potrebno je diverzificirati ulaganja, ali sigurno bi indeksirane obveznice pomogle.

Podsjetimo, u vremenu rasta inflacije pada vrijednost obveznica s fiksnim prinosom, a snažno raste punjenje državnog proračuna. Dakle, indeksirane obveznice državni proračun u takvim trenucima ne bi trebao imati problem podmirivati, a mirovinski sustav koji se snažno oslanja na obveznice (čija vrijednost s porastom inflacije pada) bi na ovaj način dobio dodatan osigurač.

Takva uloga indeksiranih obveznica bi pomogla i u protucikličkom djelovanju s obzirom da bi na taj način državna potrošnja bila manja u periodu visoke inflacije, dok bi u periodu recesije se moglo više trošiti na mirovine zbog očuvane vrijednosti štednje te zbog bolje napunjenog FSM-a.