Nakon Bandića – Bandić!
Moram priznati da ne razumijem one kojima je super što je Tomašević sakupljao otpad na terenu. Ali opet, nije se Bandić sam birao 20 godina. Ljudi jednostavno ne razumiju zašto je to zapravo čisti populizam i primjer kako se gradom NE upravlja. Barem ne tako velikim gradom kao što je Zagreb.
Naime, Zagreb ima određenu hijerarhiju upravljanja, na vrhu koje su predstavnička i izvršna vlast. Tu je dakle Tomaševićeva pozicija. Ljudi su ga birali da upravlja, zajedno s Gradskom skupštinom, s oko 2 milijarde eura, preko 30 000 zaposlenih i skoro svim najbitnijim komunalnim uslugama o kojima ovisi svakodnevica stanovnika Zagreba.
Zato postoji hijerarhija. Jer je to ogroman sustav u kojem gradonačelnik ne može rješavati svaki problem. Tako da ispod gradonačelnika u ovom slučaju postoji uprava Holdinga, a ispod uprave Holdinga postoji i direktor poduzeća Čistoća. Dakle, između zaposlenika Čistoće i Tomaševića postoje još neki ljudi koje građani plaćaju da upravljaju tim poduzećima, a koje je odabrao Tomašević. Ako je netko odgovoran baš morao skupljati otpad s radnicima, možda su to ipak trebali biti direktori Čistoće, pa onda i Holdinga.
Spominjem to jer su oni zaposleni i plaćamo ih da upravljaju tim poduzećima i tim ljudima. Ako oni ne mogu riješiti probleme tih poduzeća, onda nisu za taj posao i trebaju dati (ili dobiti) otkaz, a Tomašević preuzeti odgovornost da nije odabrao prave ljude za posao. Ako im pak Tomašević "veže ruke", pa onda tek sami trebaju otići, jer koji je njihov smisao tamo?
Zamislite da sada kada su svi drugi sindikati radnika vidjeli što se dogodilo u Čistoći, da sad svi postave uvjete - da Tomašević s njima kopa kanalizaciju u ViO-u, popravlja tramvaje u hangarima ZET-a, čisti pod na velesajmu, čuva djecu u vrtićima, ukapa pokojnike na Miroševcu, lijepi plakate za Zagreplakat, vrši gnojidbu biljaka za Zrinjevac itd. Mislim, nije skroz nemoguća situacija. Ono, da vidi Tomašević iz prve ruke kako je njima svima teško. Sindikati su sada vidjeli da to funkcionira i da se njihovim članovima tako ispunjavaju uvjeti.
Može li to grad upravljački podnijeti? Da gradonačelnik ne radi svoj stvarni posao i da direktori poduzeća i ravnatelji ustanova ne rade svoj posao? I može li grad podnijeti financijski da se događaju ovakvi potezi koji mogu pokrenuti spiralu štrajkova u gradskim poduzećima i ustanovama? Procesi pregovaranja o uvjetima rada možda ipak nisu uspostavljeni baš bezveze?
